Što brže zaštiti najranjivije

Autor Angela Thaung

"Bilo je strašno. Bojala sam se da će se cijela obitelj razdvojiti. Lica su nam bila plava od hladnoće, i mislila sam da ćemo svi umrijeti." ispričala je Ma Khine, prisjećajući se svojih strahova o strašnom ciklonu koji je uništio njezin dom.

Stiješnjena sa svojom obitelji i 500 drugih osoba iz okruga Kyauktan u samostanu, Ma Khine se osvrnula na težak život koji se još pogoršao s ovom katastrofom. Ekonomski uvjeti su bili tako teški u selu na delti rijeke Irrawaddy, gdje je nekoć bila kuća njezine obitelji, da je morala napustiti školu i zaposliti se u tvornici odjeće u blizini glavnoga grada. Kako kaže, za mjesec dana bi zaradila tek 20,000 kyata (oko 20 američkih dolara).

Ciklon Nargis se obrušio na južnu obalu Mianmara brzinom od 190 kilometara na sat 2. svibnja uzrokujući najveću katastrofu s kojom se zemlja dosada susrela. Uz vrlo visoke valove, došlo je do neviđenog uništenja koje je ostavilo za sobom 22.000 mrtvih i 41.000 nestalih.

Kako se približavala noć razina vode je porasla u subotu kada je veliki broj seljaka, sada stiješnjen u samostanu Sasana Beikman, pobjeglo prema unutrašnjosti zemlje. Oni koji su ostali, spašavali su se na različite načine pa i plivajući uz plastične kanistere kako se ne bi utopili.

Prvi izvještaji o žrtvama u okrugu Kyauktan, gdje živi Ma Khine  govore da je 16 osoba od 15.000 pogođenih smrtno stradalo, a vlada pretpostavlja da će taj broj rasti kad se stigne u druga 44 sela u tom okrugu.

Najmlađa djece u naručjima su svojih majki, uz izraz šoka koji prati njihova lica. Ne žele se više vratiti u svoje selo. Njihovi roditelji žele što prije početi ponovo graditi svoje srušene živote.„Molimo vas, pomognite nam izgraditi naše selo. Svaki dan se borimo za život dok su nam kuće poplavljene, a neke je zdrobilo obrušeno drveće. Nemamo ni kuhinjskog pribora ni odjeće." rekla je jedna od majki.

Prema izvještaju UNICEF-ova tima za procjenu potreba u okrugu Kyauktan, hrane je malo za podijeliti između 66 skloništa koji se ovdje nalaze. Mnogi seljaci kojima kuće nisu uništene kuhaju i doniraju ono što mogu.

I dok UNICEF radi da dopremi što prije humanitarnu pomoć za obitelji u delti rijeke Irradaway, koja je najgore stradala u oluji, vlada velika zabrinutost da su djeca koja su preživjela i trenutačno nemaju pitke vode, u opasnosti od zaraznih bolesti.

UNICEF u Mianmaru ima 130 djelatnika koji rade zajedno s partnerima i vladom na terenu kako bi podijelili osnovne lijekove i druge humanitarne potrepštine kao što su kompleti pomoći za obitelji (sadrže plastične cerade, mreže protiv komaraca, tanjure i kuhinjski pribor, ručnike i dr.), tablete za pročišćavanje vode, soli za oralnu rehidraciju koje se koriste za dehidraciju prilikom dijareje te šatore. Organizacija radi na tome da što prije uspostavi vodoopskrbu i sanitarne uvjete; osigura privremene prostore za učenje jer je velik broj škola uništen u oluji te uspostavi sigurnih mjesta za tisuće djece kojima je potrebna zaštita i liječenje, te pružanju pomoći pri identifikaciji i ponovnom sjedinjavanju djece s njihovim obiteljima.

Trenutačno, prioritet UNICEF-a je pružiti kriznu pomoć koja će spasiti živote djece i majki. Pitka voda i sigurni sanitarni uvjeti su najpotrebniji i moraju se osigurati što je prije moguće.