Ispred kuće obitelji Bahun parkirano je šest dječjih bicikala

Ispred kuće obitelji Bahun parkirano je šest dječijih bicikala – za svako od njihovih troje usvojene i troje udomljene djece.

"Naša ekipa vam je kao jedan mali vrtić"

– opisuje svoj dom u selu Biljevac, kraj Ivanca (nedaleko od Varaždina), Anita Bahun, mama i teta…

Anita i Stjepan Bahun dugo su godina pokušavali postati roditelji, no nakon dugogodišnjeg čekanja na usvajanje, odlučili su ući u program udomiteljstva na prijedlog Centra za socijalnu skrb Ivanec. U lipnju 2009.godine dobili su udomiteljsku licencu, a nakon nepunih mjesec dana i poziv na udomljenje čak tri tek rođene bebe. Anita i Stjepan pristali su bez razmišljanja i već idući dan nakon poziva otišli u rodilište po Frana, Filipa i Jana, trojicu braće, koji su tada bili svega 45 dana stari.

Radilo se o trojkama iz Zagreba, čija biološka majka nije bila u mogućnosti zadržati djecu, da bi godinu dana nakon poroda dječaka, umrla. Anita i Stjepan spremno su se uhvatili u koštac sa svim problemima i radostima roditeljstva darujući svu ljubav i pažnju; pelene, prvi koraci, prvi zubići – sve puta tri.

"Kad smo došli u rodilište po dečke, doktor nas je upitao znamo li u što se upuštamo s trojkama. Nismo zapravo bili svjesni, znali smo samo da silno želimo biti roditelji. Nije bilo lako, ali vrijedilo je svake neprospavane noći"

– prisjeća se Anita, kojoj su otpočetka velika pomoć i podrška njezini roditelji. Anitin I Stjepanov san se ostvario – pružili su ljubav i dom trojici dječaka, kojima su tijekom 2013 i službeno postali roditelji, jer im je odobreno usvajanje dječaka…

A uskoro su otvorili dom i srca za nove članove. Kad su dečki malo porasli, skužili smo da toj muškoj ekipi fali žensko društvo i odlučili smo udomiti djevojčicu njihovih godina, kaže Anita, koja je zapravo oduvjek željela djevojčicu. Tako se obitelji pridružila i Anna (6) čija biološka majka također dolazi iz sustava udomiteljstva. Mama je Anu rodila sa svega četrnaest godina. Boravile su u sigurnoj kući do trenutka kad smo udomili Annu koja je tada imala 4 godine. Mama je nedavno pronašla posao u Vraždinu i sa Anom održava kontakt.

Nekoliko tjedana nakon što su udomili Annu, Centar ih je zamlio da udome još jednog dječaka Ivicu za kojeg zbog njegovih smanjenih sposobnosti nisu uspjeli pronaći udomiteljsku obitelj. “Nismo spavali cijelu noć, no ipak smo pristali” priča Anita. Ivica (9) kojem je tada bilo sedam godina, bio je potpuno zanemareno dijete, mokrio je u krevet, potpuno nesamostalan – nije se znao hraniti, obrisati niti okupati. Nije znao držati žlicu, niti olovku i dugo nam je trebalo da ustanovimo je li dešnjak ili ljevak. Zbog toga smo s njim intenzivno radili i već nakon dva mjeseca boravka kod nas prestao je mokriti u krevet. To je bio dokaz da je problem bio većinom u odgojno –obrazovnoj zapuštenosti i dalo nam je nadu da će se uloženi trud u rad s njim isplatiti.

I evo, iako mu je devet godina i ima smanjenu finu motoričku sposobnost Ivica na jesen kreće u redovnu školu po redovnom programu, ali naravno s individualnim pristupom. Jako smo zadovoljni s njegovim napretkom. Ivica je u početku bio u kontaktu s sa svojom biološkom majkom i imao je emotivnu povezanost, no ona nije pokazivala veći interes. Sada više nemaju kontakt, izgubila je roditeljsko pravo, a ni Ivica vise ne pita za nju. No zato je u kontaktu sa svojim trima starijim sestrama koje su udomljene i sa kojima često odemo na sladoled, te sa dvojicom brace koja su posvojena.

"Kako je Ivica pojačao mušku ekipu, tako smo odlučili naći žensko društvo Anni i udomili su Ivanu. Ivana ima 7 godina i završila je prvi razred. Po nekom pravilu, djeca su udomljena do osme godine, a onda odlaze u sustav usvajanja, no Ivana kad je čula to prekrila je lice rukama i rekla da ne želi niti čuti"

.

“Lijepo mi je ovdje i ne želim ništa mijenjati”, veli Ivana. Ovo je moj dom i moja obitelj. Anna mi je najbolja prijateljica, dijelimo sobu, igramo se skupa, dečki su mi i braća i prijatelji, a teta i striček su najbolji na svijetu Filip, Jan I Fran znaju da im mi nismo biološki roditelji. Svi su također vrlo dobro upoznati sa terminima usvojena i udomljena djeca, no teško je to zapravo shvatiti u njihovim godinama. No isto tako svi znaju da smo svi obitelj ili kako mi sebe sami zovemo – ekipa!

Djeca su jako blisko povezana, igraju se skupa i svađaju, nikakve razlike nema. Sve se dijeli – ako imamo jednu žvaku dijelimo je na šest dijelova… Anita radi u Konzumu, a Stjepan (koji je po struci kuhar) je prošle godine dao otkaz i “zaposlio se za stalno” kao kuharica u našem domu. Sva djeca pomažu u kućnm poslovima – mi volimo reći da smo svi kao mali patuljci – svatko dobije svoj zadatak…

Anita I Stjepan imaju izvrsnu komunikaciju sa Centrom za socijalnu skrb Ivanec, a najveća podrška u cijeloj priči je Udruga Udomitelja Nada iz Ivanca kroz koju razmijenjuju sve informacije – od pravno administrativnih do onih praktično-životnih…

Ivana želi biti doktorica, a u slobodno vrijeme plete prstenčiće i narukvice od gumica, Anna još ne razmišlja o tome što želi biti, ali voli crtati i slagati puzzle, Ivica je sklon popravcima i želi biti majstor za sve. Djed Mraz im je svima zimus darovao šest školskih torbi sa svim rekvizitima, a prvi će je ove godine iskoristiti Ivica…

>> Podrška razvoju udomiteljstva

Updated: 26 siječnja 2016
  • Share