Kada stigneš na svijet prije nego su te očekivali

I Damjan i Natko iznenadili su mamu i tatu. Damjan je rođen u 25. tjednu. Bio je dugačak 34 centimetra i težio je svega 800 grama. Njegov stariji brat Natko rodio se u 26. tjednu i bio je 80 grama teži od brata.

Zbog toga je u inkubatoru proveo prva dva mjeseca svojeg života, vjerojatno najdulja dva mjeseca u životima svojih roditelja. Damjan, koji je bio u puno boljem stanju, u inkubatoru je bio samo dva tjedna. Damjan sada ima sedam mjeseci, a Natko će ovih dana napuniti tri godine.

Obojica su danas zdravi dječaci, a njihovi roditelji, sretni i ponosni na svoje male borce, istinski uživaju u roditeljstvu. Nakon što su iskusili neizvjesnost, odvojenost i borbu za život, ne propuštaju nijednu priliku za razmjenu nježnosti i ljubavi sa svojim sinovima.

Napredna medicina omogućila je preživljavanje 90 posto djece rođene nakon 26. tjedna. No za njihovo preživljavanje, napredovanje i razvoj ključni su dodir i blizina roditelja. Natkovi i Damjanovi roditelji to su intuitivno osjećali pa su uz svoje dječake bili koliko su im stanje djece i bolnički uvjeti dopuštali.

"  Zagrljaje, maženje, prematanje i ljubljenje u početku su nadomještali dodirivanjem i pričanjem svojim bebama jer su znali da oni osjećaju njihovu bliskost i ljubav. "

Natko je ubrzo nakon rođenja hitno prebačen u Klaićevu bolnicu na jedinicu intenzivnog liječenja gdje su ga mogli posjećivati samo dva puta dnevno po sat vremena.

U tih dragocjenih sat vremena stalno smo mu pričali koliko ga volimo i samo smo pričali i pričali.

Nismo ga mogli primiti, ali smo ga mazili po nožicama i ručicama i svaku večer prije spavanja zvali smo telefonom da čujemo kako je, i svako jutro da čujemo kako je prošla noć. Primili smo ga na ruke nakon dva mjeseca, točno na moj rođendan.

Kad mi je medicinska sestra rekla da će nam ga dati u ruke, morala sam sjesti da dođem k sebi. A taj osjećaj… ne može se riječima opisati i ni s čim usporediti. Tati Jadranku zasuzile su oči, osjećao se kao da sanja…

Damjan je pak čitavo vrijeme bio na Sv. Duhu i mogli smo ga češće posjećivati, pogotovo jer sam se ja izdajala i nosila mu mlijeko. Iako je rođen još ranije i s manjom porođajnom težinom od brata, bio je u daleko boljem stanju pa smo vrlo rano mogli uspostaviti kontakt ‚koža na kožu’. Iako me ispočetka bilo strah primiti tako malo, krhko biće, ubrzo sam se opustila i svaki put jedva čekala da ga opet primim“, prisjeća se Adrijana prvih dana ispunjenih strahom, ali i neopisivom srećom jer je svaki novi dan značio da su njezini mali borci izvojevali novu pobjedu.

Mama Adrijana i tata Jadranko znali su da djeca rastu i od ljubavi. Iako su im liječnici potanko objašnjavali u kakvom se riziku njihovi sinovi nalaze i koje su moguće posljedice prijevremenog rođenja, razmišljali su pozitivno jer su osjećali da djeca, koliko god malena bila, trebaju roditelje koji će ih snažiti i ohrabrivati, a ne tugovati, kao što su liječnici podržavali njih. Adrijana kaže da je već po izrazu liječnikova lica znala kakva je trenutačna situacija. „Tješili su nas kad je bilo teško i veselili se s nama kad je bilo dobro“, priča Adrijana.

„Kad je nakon 84 dana Damjan otpušten kući, bili smo istovremeno presretni i zbunjeni. Zvučalo je nestvarno kad su nam rekli da donesemo robicu i košaru u kojoj ćemo ga odnijeti kući. Sestre su nas prethodno educirale o njezi i savjetovale nas što činiti u pojedinim situacijama. Kako smo sve to već prošli s Natkom, bilo nam je lakše jer smo znali kako trebamo postupiti“, prisjeća se Adrijana prvih dana kad je njezin drugi dječak otpušten iz bolnice.

Tada su počeli, i još uvijek traju, samo sretni dani u obitelji Topić.

Vodeći stručnjaci za djecu apsolutno se slažu da tehnologija ne može zamijeniti bliskost koju djetetu može pružiti majka i kontakt ‚koža na kožu’. Djeci poput Natka i Damjana taj je kontakt još važniji jer su prijevremenim dolaskom na svijet izgubili dragocjeno vrijeme koje bi inače proveli u sigurnosti majčina tijela, osluškujući otkucaje njezina srca i poznati glas.

Istraživanja su pokazala da dodir kože na kožu regulira srčane otkucaje i disanje, pomaže održavanju tjelesne temperature, potiče duži i mirniji san, potiče dojenje i može utjecati na rast tjelesne težine, a time i skraćivanje boravka u bolnici.< Njihov rast i razvoj doslovno ovisi o fizičkom kontaktu s roditeljima, a majčino mlijeko za njih nije samo hrana, već i lijek.

>> Kako UNICEF pomaže

>> Rodilišta prijatelji djece

 

Ukoliko želite biti obavješteni o novim UNICEF publikacijama, molimo Vas da se prijavite na našu mail listu.

Preskoči ovaj korak
Updated: 28 siječnja 2016
  • Share