unicef.hr koristi kolačiće (eng. “cookies”) kako bi Vam omogućio bolje korisničko iskustvo. Više o upotrebi kolačića saznajte ovdje.

Slažem se

Srce pamti svako dijete

Foto: Vanda Kljajo/UNICEF

Većinu svog radnog vijeka, punih 35 godina, psihologinja Stana Vereš provela je u Centru za socijalnu skrb u Varaždinu. Radila je na zaštiti braka i obitelji i djece s poremećajima u ponašanju, zatim kao ravnateljica, a deset njoj najdražih godina, provela je radeći na poslovima udomiteljstva. Stotine djece dobilo je priliku odrastati u toplini obitelji zahvaljujući njezinoj predanosti.

Stana Vereš prima priznanje UNICEF-a za brigu o generacijama djece na proslavi u povodu 70. godišnjice UNICEF-a Foto: Bojan Haron Markičević/UNICEFStana Vereš prima priznanje UNICEF-a za brigu o generacijama djece na proslavi u povodu 70. godišnjice UNICEF-a

„Unicefov slogan „Svako dijete treba obitelj“ po meni je misao vodilja koja nas treba voditi kad je u riječ o brizi za djecu. Skladna obitelj jedino je prirodno okruženje u kojem djeca trebaju odrastati. Kada to ne mogu ostvariti u biološkoj obitelji onda to treba biti udomiteljska obitelj. Kvalitetna udomiteljska obitelj pruža djetetu ljubav, brine o svim njegovim potrebama, daje podršku razvoju njegove osobnosti, te djetetu daje mogućnost razvoja privrženosti. Sve to je baza za razvoj jedne stabilne, zrele i samosvjesne osobe u budućnosti. Udomiteljska obitelj često ostaje djetetu oslonac za čitav život“ podijelila je Stana s nama svoja razmišljanja.

Stana Vereš (desno) u društvu dobitnica priznanja UNICEF-a za brigu o generacijama djece Foto: Bojan Haron Markičević/UNICEFStana Vereš (desno) u društvu dobitnica priznanja UNICEF-a za brigu o generacijama djece

Djecu koja su prošla kroz njezin radni vijek, ali i srce, pamti i danas. Jedna priča ipak ima posebno mjesto u njezinim sjećanjima:
„Srcu mi je posebno draga priča o djeci iz jedne obitelji kojima sam pomogla da se ponovno spoje. Naime, troje djece je bilo udomljeno, a najmlađi brat je iz rodilišta otišao na posvojenje. Najstarija djevojčica se sjećala da imaju brata i imala je želju upoznati ga. Kada je on postao punoljetan, zamolila me da pokušam ostvariti kontakt i pomoći im da se upoznaju. Ona je tada već imala svoju obitelj i živjela je u inozemstvu, a bila je u kontaktu s udomiteljicom i bratom i sestrom s kojima je bila zajedno udomljena. Uspjela sam u arhivi pronaći telefonski broj posvojitelja. Nakon toga, dogodio se obiteljski susret u domu udomiteljske obitelji. Posvojenom mladiću je to bio najljepši poklon za rođendan. I danas su u kontaktu, njegova sestra dolazi svake godinu u Hrvatsku, a dio godišnjeg odmora provode zajedno.“

Foto: Bojan Haron Markičević/UNICEF

Stana se redovito viđa s tom, sada odraslom ženom koja ima svoju obitelj i djecu. Raduje je što je to sada uspješna mlada osoba koja ima skladnu obitelj i smatra to rezultatom odrastanja u podržavajućoj i toploj okolini kvalitetne udomiteljske obitelji. Varaždin je mali grad, pa veoma često, susreće i ostalu udomljenu djecu: „Dogodi se da ja njih ne prepoznam, no oni prepoznaju mene i jave mi se. Mene to ispunjava velikim zadovoljstvom i to doživljavam najljepšom nagradom za svoj rad. Lijepo mi je popričati s njima, vidjeti da su postali uspješni ljudi, da imaju obitelji i da su zadovoljni“.

Foto: Vanda Kljajo/UNICEF

Biti dobar udomitelj znači, kaže Stana, biti spreman pružiti djeci koja su često zanemarena ili čak zlostavljana puno ljubavi, strpljenja, pažnje. To je veoma zahtjevan i odgovoran zadatak, no zato je velik užitak svakom udomitelju vidjeti rezultate svog uloženog truda u osmijehu na licu zadovoljnog djeteta.

Updated: 20 ožujka 2018
  • Share