unicef.hr koristi kolačiće (eng. “cookies”) kako bi Vam omogućio bolje korisničko iskustvo. Više o upotrebi kolačića saznajte ovdje.

Slažem se

Kako je poplava promijenila Ibrahimov život

Igraonica „Ganja“ koja je u Gunji pokrenuta nakon poplava pomogla je djeci poput 6-godišnjeg Ibrahima da misli s poplave skrenu na igru, kreativno stvaranje i druženje sa vršnjacima.

Ibrahim je zahvaljujući igraonici prestao crtati vodu i pričati samo o poplavi i radovima koji se moraju obaviti kako bi se život vratio u normalu, ispričala nam je njegova majka.On nam je, pak, ispričao sve svoje dogodovštine iz Ganje: kako je prvi puta bio na moru, u zoološkom vrtu, putovao vlakom, busom i tramvajem i stekao nove prijatelje.

Ibrahim je sudjelovao u proslavi druge godišnjice kampanje “Čitaj mi!” u Gunji (Foto: Dario Hacek)

Pomoćnik ministra obrazovanja, znanosti i sporta Staša Skenžić i predstojnica Ureda UNICEF-a Valetina Otmačić jučer su posjetili igraonicu „Ganja“ u Gunji, kontejnersko naselje i dom 6-godišnjeg Ibrahima i njegove obitelji.

Ibrahima smo upoznali u kontejnerskom naselju u Gunji. Tamo je sa svojom majkom, ocem i mlađim bratom Sedatom živio mjesecima nakon što je razorna poplava uništila njihov dom. Naizgled veseo i bezbrižan, šestogodišnji Ibro, kako ga odmilja zovu svi koji ga poznaju, volio je voziti svoj bicikl po betonskom školskom igralištu koje je postalo privremeni dom mnogim Gunjancima.

Ibro u Gunji, ispred igraonice “Ganja” (Foto: DND Vinkovci)

Ibro je svakoga dana posjećivao igraonicu “Ganja” koju je UNICEF, u suradnji s Društvom Naša djeca Vinkovci, otvorio u šatoru u kontejnerskom naselju kako bi pomogao djeci zahvaćenoj poplavama. Kroz svakodnevne aktivnosti i razgovore s voditeljima igraonice dječak polako otkriva veliku tugu koju nosi u srcu. Svi njegovi crteži imaju isti motiv: kuće u vodi.

Često priča o svojoj baki, koja više ne živi s njima, i bureku koji je mama pravila prije poplava. Tonom i riječima odrasle osobe Ibrahim često i detaljno govori o poplavi, vodi, početku obnove kuća i planovima za budućnost. Čak i na ljetovanju, na koje je Društvo naša djeca Vinkovci odvelo djecu s poplavljenih područja, Ibro svakoga dana u telefonskom razgovoru s mamom i tatom najprije pita kako napreduju radovi na kući i kako je njegov brat Sedat. Najvažnije mu je da bratu na povratku s mora donese igračku.

Ibro u Zagrebu u pripremi za televizijski nastup (Foto: DND Vinkovci)

Brižni roditelji svjesni su dječakova straha i pretrpljene traume. Čine sve da je olakšaju, ali život u kontejneru težak je i za odrasle. Radionica postaje utočište za djecu poput Ibrahima, koja svoje strahove i traume moraju podijeliti s nekim. Psihološka potpora koju tijekom ljetnih mjeseci dobivaju u igraonici u šatoru neprocjenjiva je u trenucima kad su odrasli zauzeti raščišćivanjem okućnica i obnovom.

U igri i druženju s vršnjacima vrijeme brže prolazi. Misli se s poplava skreću na vedrije teme. Ibro nakon nekog vremena počinje crtati i druge motive – poput životinja, koje voli i modelirati. Veseli se malim stvarima poput staklene kugle prepune pahulja koju je dobio na poklon i od koje se ne odvaja. Rado sudjeluje u svim aktivnostima, a šarmom i dobrotom osvaja tete i prijatelje iz igraonice.

Ibro u igraonici “Ganja" (Foto DND Vinkovci)

Godinu dana nakon poplava njegova se obitelj vraća kući. Njihov je “stari” dom srušen, a na njegovu se mjestu gradi novi. Vrijedne ruke Ibrina oca napravile su privremeni dom u potkrovlju njihove gospodarske kuće u kojoj su prije poplave držali sijeno i hranu za ovce. Baš u vrijeme kad je obitelj napustila kontejnersko naselje i vratila se kući posjetili smo ih u njihovu domu. I

brahimova je soba puna radova koje nosi iz “Ganje” ili ih izrađuje kod kuće. Nakon početne treme počeo je govoriti o svojim doživljajima iz igraonice, prijateljima koje je tamo stekao i slikovnicama koje je posudio pa ih svaku večer čita s mamom. Sjećanja na poplavu još su uvijek živa, ali lijepe uspomene na igru, putovanje na more, u zoološki vrt u Osijeku pa vlakom u Vinkovce ipak su ih malo potisnule. Povratak kući, makar to nije dom koji pamti, bio je jedan od najsretnijih dana u njegovu životu.

Ibrahim ispred UNICEF-ova šatora u kontejnerskom naselju u Gunji (Foto: Marin Ilej)

Ibrahim i dalje odlazi u igraonicu, koja je u međuvremenu preseljena pod čvrst krov i koju je od otvaranja pohađalo više od 120 djece iz poplavljene županjske Posavine. Najesen kreće u školu, a njegov mlađi brat Sedat bit će u prvoj generaciji djece koja će ići u novi vrtić koji će, na UNICEF-ovu inicijativu, biti osnovan u prostorijama budućeg Društvenog centra u Gunji.

Ibro će uvijek moći reći da je on i prije išao u vrtić, koji je najprije bio igraonica u šatoru u kontejnerskom naselju. Za Ibru i za više od stotinu djece zahvaćene poplavama “Ganja” je bila puno više od mjesta za igru. Najbolji su dokaz njegovi crteži, na kojima više ne prevladavaju tužni motivi potopljenih kuća, i njegove priče protkane veselim uspomenama na proteklih godinu dana u “Ganji”. I korica kruha koja više ne ostaje na tanjuru jer ju je Ibro zavolio jesti s prijateljima u “Ganji”. I prva slova koja je naučio pisati. I posjet metropoli. I prvi televizijski nastup. Pred Ibrom je još neslućeno puno prilika i postignuća.

Ibrahim pokazuje svoju omiljenu knjigu predstojnici Ureda UNICEFa Valentini Otmačić i pomoćniku ministra obrazovanja Staši Skenžiću koji su posjetili njegov dom (Foto: N. Mucko)

Drago nam je što smo upoznali ovog divnog dječaka i pomogli da se njegov srušeni svijet ponovno izgradi, još jači nego prije. Hvala vam svima koji ste nam u tome pomogli donirajući za pomoć djeci na poplavljenim područjima.

Priča o Ibrahimu, dječaku dobra srca, priča je o svoj djeci koja su u poplavi izgubila oslonac i sigurnost koju ste im vi pomogli vratiti podržavanjem naših aktivnosti.

U okviru Sporazuma o suradnji između UNICEF-a i općine Gunja dogovoreno je da će UNICEF pomoći u opremanju vrtića i dječjeg igrališta te podržati rad vrtića do kraja 2016. godine, nakon čega će njegovo financiranje preuzeti Općina.

 

Updated: 19 siječnja 2016
  • Share