unicef.hr koristi kolačiće (eng. “cookies”) kako bi Vam omogućio bolje korisničko iskustvo. Više o upotrebi kolačića saznajte ovdje.

Slažem se

Srce je izabralo Doru

Svaki četvrtak popodne, Dorotea (4,5) i njezina starija sestra Franka (5,5) u bakinom stanu u Zagrebu, s nestrpljenjem očekuju teta Anamariu jer znaju da im prethodi sat vremena uzbudljivih i neobičnih igara.

Anamaria Mikšić, mag. logoped iz Hrvatske udruge za ranu intervenciju u djetinstvu (HURID), također se veseli patronažnoj posjeti obitelji Malović-Halapa, jer je Dorotea (ili jednostavno Dora, kako je svi od milja zovu), vidljivo napredovala u komunikaciji s okolinom od kada su i Dora i njezina cijela obitelj započeli učiti Hrvatski znakovni jezik. Naime Dora se teško izražava verbalno, nerazgovijetna je i kako njezina majka Gabrijela veli; “iako ima sve riječi u glavi, postoji izvjesna blokada”. “Teško nam je svima jer se Dora često znala naljutiti, kad jeu ne razumijemo. A još nam je teže kad se počne stidjeti što ne uspijeva pravilno izgovorati riječi”, priča Dorina baka i dodaje” ali puno je napredovala jer nekad nije uspijevala 2 riječi povezati, a sada već priča…. Anamaria pokušava razbiti blokade koristeći različite igre pričanja priča sa slika kako bi naučili svi koristiti posebne i verbalne i neverbalne znakove.

"Ideja je da cijela obitelj učestvuje kako bi komunikacija bila što bolja"

– veli Anamaria, koja je veliki izvor savjeta, informacija i potpore kako bi svi bili što smireniji i sigurniji u sebe.

Dora od početka svoga života živi sa problemima. Rođena je prijevremeno kao visoko neurorizično dijete, a startala je život u vrlo nepoticajnoj sredini doma za napuštenu djecu, ne pokazujući napredak sve do druge i pol godine života, kad su je usvojili Gabrijela i njezin suprug Domagoj. Oni su kao mladi par nakon četiri godine braka bez djece odlučili postati posvojitelji i želja im je bila usvojiti i drugo dijete.

Prije nego što će se susresti s Dorom, već su preko centra za soc skrb Sesvete uspjeli usvojiti Franku 2010. god, koja je tada imala mjesec i pol. Kad je Franki bilo 2, 5god saznali su za Doru, koja je bila posvojiva i u nadležnosti centra. “ Bila je smještena sa mlađom djecom i iako najstarija u grupi, bila je najmanja. Nije pričala, nije hodala, bila je vrlo nestabilna , povučena, autodestruktivna i centar ju je ocijenio vrlo negativno – nisu ni tražili roditelje, prisjeća se Gabrijela. Iako su znali za sve poteškoće, Gabrijela i Domagoj su je odlučili usvojiti. “Srce je odlučilo”, veli Gabrijela.

"Bilo je jako mučno u početku. Bojala se svega; zvukova, posebice zvuka fena, imala je također strah od vode, nije se htjela ni kupati, nije nikako htjela govoriti. No, iznenađujuće brzo, dijete se počelo opuštati. Franka je puno pomogla jer ju je Dora počela imitirati i malo po malo, strahovi su počeli nestajati i napredak je postao očigledan"

– pričaju roditelji.

Nakon što su posvojili Franku, Gabrijela i Domagoj su odlučili kupiti kuću izvan grada jer su smatrali je za obitelj puno ljepši život u prirodi, izvan gradske vrerve. Tako su se iz Sesveta preselili u selo na gotovo idilično imanjue u selu Donje Psarijevo koje administrativno pripada gradu Sv. Ivan Zelina i udaljeno je svega 15 i pol kilometara od Zagreba. Iako do sela ne vozi javni prijevoz, Domagoj i Gabrijela ne smatraju da je to veliki problem, jer koriste vlastiti automobil u koji su ugradili plin zbog čega im je isplativija ta varijanta od međugradskog prijevoznika Čazmatransa koji jedini prometuje tom relacijom. Domagoj radi u Zagrebu, a Gabrijelin radni odnos trenutačno miruje, jer koristi pravo na njegu djeteta do njegove osme godine.

Dorine terapije zahtijevaju česta putovanja, jer je raspored vrlo zgusnut; osim logopedice četvrtkom koja u patronažni posjet dolazi u zagrebački stan Gabrijeline mame, Dora sa mamom i sestrom putuje i utorkom u Klaićevu u Zagreb kod defektologa, te radnu terapiju sa psihologom srijedom u sklopu rane intervencije u Centru za rehabilitaciju Stančič” u Dugom Selu…
Iznimno posvećeni svojim curicama, ali i uz pomoć svih susjeda u selu, Gabrijela i Domagoj uspjeli su napraviti mali raj na svom imanju tako da curice imaju priliku igrati se u prostranom dvorištu, brati ljekovitio bilje i voće te hraniti životinje susjede Marije, koju curice obožavaju i koja ne krije svoju naklonost curicama ”To su i naša djeca”, veli ona u ime svih susjeda…

"Molbe za posjvojenje su još uvijek aktivne, možda se odlučimo usvojiti još jedno dijete"

– veli Gabrijela.

>> Rana intervencija

Updated: 28 siječnja 2016
  • Share